HRVATSKA INDUSTRIJA ŠEĆERA je nastala 2019. godine spajanjem Virovitičke, Županjske i Osječke šećerane.
Tvornica šećera u Virovitici najmlađa je i najmodernija šećerana u Hrvatskoj. Gradnja tvornice započela je 1976. godine, a u probnu proizvodnju puštena je 1980. godine, s dnevnim kapacitetom prerade od 4.000 tona šećerne repe. Tvornica je od početka rada osposobljena i za preradu alternativnih sirovina za proizvodnju šećera, od kojih je najznačajniji uvozni sirovi šećer od šećerne trske. Od 1984. godine tvornica posluje u sastavu PIK-a Virovitica, a prestankom njegova rada 1991. godine ponovo postaje samostalni poslovni subjekt.
Tvornica šećera Virovitica se od svog osnivanja nalazila u izuzetno teškom položaju zbog administrativnog određivanja cijene šećera i nedovoljne količine sirovina, što nije moglo osigurati kvalitetno poslovanje i ostvarivanje dobitka. Situacija se donekle popravila u drugoj polovici 1980-ih godina uvođenjem programa uslužne dorade šećerne repe iz Mađarske i značajnim ulaganjima u proizvodnju šećerne repe. No, 1990-ih veliki uvoz i nekontrolirani ilegalni ulaz šećera ugrozili su domaću proizvodnju i drastično smanjili cijenu šećera, a hrvatske su se šećerane našle pred kolapsom.
U tako teškoj ekonomskoj situaciji Tvornica šećera Virovitica nije mogla dalje poslovati. Osječka tvrtka Novalić kupila je tvornicu 1998. godine, a nedugo nakon toga preuzela ju je nizozemska tvrtka Cosun. Samo godinu dana kasnije nad tvornicom je otvoren stečajni postupak zbog ukupnog dugovanja većeg od 575 milijuna kuna.
Nakon restrukturiranja tvornice i zaustavljanja negativnih trendova u poslovanju stvoreni su uvjeti da se prodajom na tržištu pronađu strateški partneri kako bi tvornica izašla iz stečaja i nastavila s radom. Tako su u lipnju 2002. godine tvrtke EOS-Z iz Zagreba i Robić iz Velike Gorice su zajedničkom ponudom kupili svu imovinu Tvornice šećera Virovitica u stečaju za iznos od 110 milijuna kuna.
Istovremeno je osnovana tvrtka Viro, društvo s ograničenom odgovornošću, na koju je prenesena kupljena imovina tvornice. Viro je započeo s radom 5. rujna 2002.
Tvornica šećera Osijek je hrvatska šećerana sa sjedištem u Osijeku. Započela je s radom 1906. godine a danas je jedna od najmodernijih šećerana na ovom dijelu Europe. U Osijeku 24. rujna 1905. je osnovano Prvo hrvatsko-slavonsko dioničko društvo za industriju šećera. Gradnja same tvornice je započela odmah nakon određivanja njene buduće lokacije na periferiji Donjeg grada. Tvornica šećera je započela s radom već u rujnu 1906. s dnevnim kapacitetom obrade od 700 tona šećerne repe. Kao tehnolozi i osoblje za unapređenje uzgoja šećerne repe, dovedeni su stručnjaci iz Češke. Prvi svjetski rat utjecao je na stagnaciju poslovanja šećerane a njegovim završetkom provedena je prva rekonstrukcija tvrtke. Tako je 1925. povećan dnevni kapacitet na 1.000 tona repe a 1930. na 1.500 tona. Do nove stagnacije dolazi izbijanjem Drugog svjetskog rata a tvornica je oštećena, posebice nakon bombardiranja 14. lipnja 1944. Nakon rata šećerana je nacionalizirana te je nastavila raditi pod nazivom Tvornica šećera Osijek. Trećom rekonstrukcijom koja je izvršena 1953. prosječna prerada šećerne repe se približila količini od 2.500 tona na dan. Sam dnevni kapacitet prerade šećera se povećavao s godinama: 1968. je iznosio 4.500 tona a 1974. 7.500 tona.
Tvornica za proizvodnju šećera Sladorana d.d. započela je s radom 15. kolovoza 1947. godine, projektirala ju je češka tvrtka ČHD-Škoda po projektu Dedek – Plašetko, te su oprema ugrađena u tvornicu tako i prvi kotlovi Škoda. Početni kapacitet prerade šećerne repe iznosio je 1.350 t po danu, a stalnim ulaganjima taj je kapacitet danas podignut na 6.000 t uz konstantno povećanje kvalitete šećera. Rekonstrukcije su vršene 1956, proširivanje kapaciteta otpadne stanice, što je povećalo kapacitet proizvodnje na 1.500 t po danu. Ovaj investicijski zahvat izvršili su radnici Sladorane.